U Popodnevnom programu radija M gost u studiju je bio Josip Milanović, publici poznatiji kao pisoJ. Josip će u Sarajevu, na Ilidži večeras od 19 sati družiti se sa publikom kroz poeziju i šoljicu čaja. Gromoglasni šapat stiže u Sarajevo, a mi smo sa Josipom razgovarali o njegovim počecima pisanja, romanu koji dolazi kao i emocijama.
Prvi put se odvažio objaviti svoj tekst nakon nemilog događaja gdje se ugasio život dječaka Mahira, jer nije podnio vršnjačko nasilje. Od tada do danas Josip donosi najljepše, najemotivnije tekstove, njegovu iskrenost publika je prepoznala i povezala se sa njim. Osim što je sin, unuk, brat, ujak, svima nam je i virtuelni prijatelj.
Koliko su večeri poezije u ovom vrtoglavo užurbanom životu ‘IN’ i koji je to prosjek publike koji uživa u stihovim i citatima “Gromoglanog šapata”?
“Miks je zaista, od studenata, pa do osoba u zrelim godinama, kad kažem zrelije, stvarno mislim na osobe 60, 70+. Ono što je mene iznenadilo jeste da je stvarno potreba za takvim večerima. Ljudima fali žive emocije, ljudi žele dolaziti na takve događaje. Tražene su takve večeri. Ja sam pripremio jedan lijep blok emotivnih tekstova, a uvijek u kombinaciji mog druženja bude i malo smijeha i malo suza. To će biti večer za pamćenje.”
Josipa je iskrena emocija dovela do srca mnogih ljudi, koji su ga prihvatili onakvog kakav jeste, iskren. Može li se pretjerati sa pokazivanjem emocije, dođe li se u razmišljanje da se zažali ili pokaje za ono što smo dali dostupno hiljadama ljudi na internetu?
“Nisam se pokajao, ali mi je bilo u jendom momentu ‘dobro, je li možda previše.’ Da li svi ljudi koji mene prate trebaju znati sav taj moj emotivni dio života, posebno ljubavni život, jer moja prva knjiga se zasniva na toj mojoj nesretnoj prvoj ljubavi. Nekad sam se znao zapitati je li previše, ali onda vidim blagoslov svega toga. Sa svim tim lijepim stvarima koje sam uradio preko tog profila. Imam jednu rubriku otkrivanja tajni i jedna djevojka mi je otkrila da želi abortirati. U komunikaciji sa njom, s ljudima koji mene prate je odgodila cijeli taj postupak devet mjeseci nakon toga rodila dijete i meni prvom javila, kao hvala ti spasio si život mog djeteta, moje obitelji. Te neke lijepe stvari su meni uvijek pokazatelj da možda sve ono što sam dao nekada ranije i nije previše, nego je s razlogom. Teško je nositi breme svih tih tajni, ali onda kada znam, nažalost svi mi živimo u tom ludom vremenu prijatelja, a suština je kada se zatvorimo u četiri zida, pitanje je kome od prijatelja možemo povjeriti svoje stvari.”
Šta se promijenilo u stilu pisanja Josipa od samog početka do danas i kako napreduje stvaranje romana?
“Itekako se promijenilo. Puno bolje pišem, puno sam pismeniji u odnosu na neke svoje prve tekstove, jer kad ih pročitam sad u ovom trenutku vidim koliko sam griješio. Roman privodim kraju. Ono što je zanimljivo, prva knjiga je negdje dala veliki vjetar u leđa i drugim autorima ne samo meni i dala drugačiji pristup pisanju. Ja želim u sklopu svog romana pokloniti čitateljima još jednu knjigu. Glavni junak moje knjige je pisac kojem je preminula žena i tijekom mog pisanja knjige, on piše knjigu svojoj preminuloj ženi, tako da vi sutra kad kupite moj roman uz roman dobijate gratis knjigu koju je taj junak pisao svojoj ženi. To je prilično izazovno, drugačije što nismo viđali na ovim prostorima i upravo iz tog razloga ne želim samo napisati da bi napisao, želim u potpunosti biti predan tom zadatku.”, kazao je Josip i dodao da nećemo govoriti o datumima i rokovima, ali da bismo njegov roman trebali imati u rukama do kraja godine.
View this post on Instagram
