Obični ili divlji pelin (Artemisia vulgaris L.) je zeljasta trajnica iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je razgranata, poludrvenasta, uglasta, često crvenkasta i naraste do 180 cm visine.
Korijen je drvenast, snažan i razgranat. Listovi su nasuprotni, perasto razdijeljeni, dugi 5-15 cm, na licu su tamnozeleni i goli a na naličju bijeli i prekriveni gustim dlakama, donji listovi imaju peteljku dok su gornji sjedeći. Cvjetovi su mnogobrojni, skupljeni su u klasaste cvatove na vrhovima stabljika. Sastoje se od dvospolnih središnjih cvjetova i rubnih ženskih cvjetova.
Cvatu od juna do septembra. Dobra je medonosna biljka, pčelama daje nektar i pelud.
Jedna biljka može dati i do 700 000 sjemenki koje klija već u jesen.
Prirodno je rasprostranjen na području Europe, Azije, sjeverne Afrike. U Sjevernoj Americi je udomaćena i smatra se korovom. Raste na sunčanim i suhim mjestima, zapuštenim zemljištima, na plodnom tlu, uz obale rijeka i uz puteve. Traži hranjivo, pjeskovito ili ilovasto tlo a ukazuje na bogatstvo kalija u tlu.
Skromnih je zahtjeva, otporan prema štetočinama, te potiskuje susjedne biljke zbog čega mu nije potrebna njega. Otporan je na sušu te podnosi hladnoću.
Razmnožavamo ga sjemenom ili poludrvenastim reznicama koje uzimamo od sredine ljeta do jeseni.
Etimologija Latinsko ime roda Artemisia dobilo je prema grčkoj božici Artemidi zbog ljekovitosti kod ženskih bolesti ili od grčke riječi artenes (svjež, zdrav). Ime vrste vulgaris znači običan, uobičajen.
Opisao ga je Carl Linnaeus 1753. godine u djelu Species Plantarum. Na stranim jezicima nazivi su mugwort, common wormwood, wild wormwood, felon herb (eng.), Gemeine Beifuß, Gewöhnlicher Beifuß, Gewürzbeifuß (njem.), armoise commune, armoise citronnelle (fr.), artemisia comune (tal.), artemisa (špa.), artemísia-comum, artemísia-verdadeira (port.), navadni pelin (slo.).
Cvjetni vrhovi i listovi skupljaju se u fazi cvjetanja i suše na suhom i prozračnom mjestu. Koriste se kao začin različitim jelima. Pobuđuju apetit, olakšavaju probavljanje masnoća, smiruju grčeve i primjenjuju se kao sredstvo za jačanje živaca. Međutim, sadrže toksični tujon te se koriste u skromnim količinama. Životinje na ispaši ju zbog neugodnog mirisa izbjegavaju, kao krmna biljka djeluje škodljivo i u malim udjelima. U literaturi je zabilježeno biocidno djelovanje protiv insekata, nematoda i gljivica, iako nema detaljnjijih informacija.
