Ajwain na zapadu često zovu i “biskupova trava” i kao takva se koristi u kuhinjama kao začinska biljka.
Ajwain je relativno nepoznat ljekovit začin i začin za kuhinju. Porijeklo mu je uglavnom s istoka, a uzgaja se i u nekim djelovima Azije. Smatra se da potiće iz Indije iako se kao začin jako mnogo koristi u Egiptu gdje se po prvi put počeo koristiti i kao biljka za pravljenje lijekova.
Predpostavlja se da je Ajwain u početku rastao kao divlja biljka na plodnom Egipatskom tlu, ali se brzo proširio po afričkom i evropskom kontinentu.
Ajwain biljka jako mnogo liči na peršun i ima jako prepoznatljive male bijele cvjetiće na relativno tankoj stabljici. Ajwain kada sazrije svoje sjeme drži u prepoznatljivoj mahuni i to sjeme se sušeno prodaje na tezgama širom svijeta.
Ima jak začinski miris i koristi se za variva ili kao sekundaran sastojak za neke vrste karija. Neke kuhinje ga koriste i kao začin za meso pa iako je okus jak on se i kao takav dodaje i morskim jelima za pojačavanje mirisa. U nekim zemljama Ajwain se dodaje i u konzervisanju krastavica ali i raznih vrsta slatka, džemova i sl.
U medicini je korištenje Ajwaina povezano sa kuharskim receptima i korištenjem u prehrambenim proizvodima, što donosi neke medicinske i terapeutske koristi. Ako se koristi u umjerenim količinama Ajwain koristi u poboljšanju ukupne cirkulacije krvi i time dobro služi za smirivanje neugodnosti srca. Ako se koristi u jačim dozama onda je jako dobar kao lijek protiv kašlja, prehlade i umjerene groznice, piše prirodar.com.
