Povodom obilježavanja Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom, u Multimedijalnoj sali Općine Hadžići održana je panel diskusija na temu „Invaliditet nije prepreka, diskriminacija jeste“. Cilj ovog događaja bio je podići svijest o izazovima s kojima se osobe sa invaliditetom suočavaju, te pružiti platformu za raspravu o potrebnim promjenama u društvu.
Panelisti su bili Minela Tucak MA src., Amila Bašić, MA psihologije, Merima Turajlić, pedagog, Aida Lješnjanin, osoba sa invaliditetom, te Jasna Kovačević roditelj i profesorica na UNSA, a diskusija je obuhvatila ključne teme poput pristupačnosti, obrazovanja, zapošljavanja i socijalne zaštite.
Profesorica Jasna Kovačević je majka djeteta iz autističnog spektra te je govorila o izazovima sa kojima se susrela kao roditelj djeteta sa invaliditetom. Među prvima je istakla ostvarivanje prava u kontekstu zdravstvene i socijalne zaštite.
“U BiH nažalost nemamo adekvatan dijagnostički pristup. Morate da napravite multidisciplinarnu procjenu stanja djeteta što podrazumijeva odlazak neuropedijatrima, psiholozima, oftamolozima, nakon čega uspostavljanje dijagnoze može trajati i 2 do 3 godine”, rekla je Kovačević.
Inkluzija u osnovnim i srednjim školama još uvijek nije zaživjela onako kako se Bosna i Hercegovina obavezala u skladu sa Konvencijom UN-a o pravima osoba sa invaliditetom zbog nedostatka finansijske i sistemske podrške.
Sama Konvencija, navodi Kovačević, predviđa samostalnost osoba sa invaliditetom, mogućnost donošenja odluka o vlastitom obrazovanju i zapošljavanju, dodajući da inkluzija koja postoji samo na papiru je ništa više nego iluzija.
Kovačević je istakla da mnogi poslodavci i dalje nemaju sluha za zapošljavanje osoba sa invaliditetom, te su spremni čak i platiti kaznu prije nego zaposliti osobu sa invaliditetom predpostavljajući da će im to donijeti dodatne troškove poput onih za uklanjanje arhitektonskih barijera.
Često se osobe sa invaliditetoma suočavaju s brojnim preprekama koje im onemogućavaju pristup tim ulogama, kao što su diskriminacija, stigma ili isključenost iz obrazovnih i radnih prilika.
“Osobe sa invaliditetom koliko god se trude i savladavaju barijere svakodnevno, potrebna im je podrška društva koja mnogo utječe na naše samopouzdanje”, istakla je Aida Lješnjanin.
Lješnjanin je sa invaliditetom živi od svoje 12-te godine, te se kroz život susrela sa mnogim predrasudama, ismijavanjima, ali i preprekama.
Veliki problem predstavljaju arhitektonske barijere koje usporavaju nesmetano kretanje osobama sa invaliditetom. Mnoge institucije u BiH, škole, bolnice i druge ustanove od važnosti nemaju kompletno uređen pristup ulazima ili je kretanje unutar zgrade na više spratove ograničen.
Aida Pehlivan, također osoba sa invaliditetom i moderatorica panela, ističe problem korištenja javnog prevoza, neadekvatno postavljenih rukohvata u zdravstvenim i obrazovnim institucijama, te naglašava da je osobama sa invaliditetom potrebna stalna pomoć okruženja u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.
“Danas postoji malo više svijesti kod građana i spremni su pomoći koliko god je u njihovoj moći, međutim mi kao društvo trebamo konstantno raditi na otklanjanju predrasuda da bismo omogućili funkcionisanje svakoj osobi”, pojasnila je Pehlivan.
Osobe s invaliditetom često se suočavaju s brojnim preprekama koje otežavaju njihov svakodnevni život. Međutim, s pravim resursima, podrškom i prilikama, ove osobe mogu ostvariti svoj puni potencijal.
“Potrebno je povećati iznose novčanih davanja jer mnogim osobama je to jedino primanje, a potrebno je izdvojiti novac na lijekove, hranu i druge potrebštine. Također, tu je i tržište rada. Tu je već potrebno početi od samog obrazovanja gdje će nastavni kadar usmjeriti dijete sa invaliditetom na zanimanja koje ono može obavljati, te ga tako učiniti konkurentnijim”, rekla je Pehlivan.
Obilježavanje su upriličili i učenici Osnovnih škola “Hadžići” i “6. mart” Hadžići koji su recitacijom i literalnim radovima poručili da smo svi različiti i da nas to čini jedinstvenim.
