Bobice kleke su jedini začin koji se dobija od četinara. Smolast, sladak, drvenast ukus kleke slaže se uz divljač, meso i ribu, kao i uz konzerviranu hranu i kiseli kupus.
Kleka kao začin
Iskreno govoreći, bobice kleke i nisu prave bobice, to su okrugle šišarke. U osušenom obliku imaju topao, blago sladak, smolast i drvenast ukus koji podsjeća na zrna roze bibera. Odličan su dodatak jelima od divljači, pitama, kiselom kupusu, supama i sosovima, a koriste se i za dimljenje i konzerviranje nekih sastojaka. Međutim, ove bobice su poznatije zbog upotrebe u proizvodnji džina nego zbog kuvarstva. Kleka se koristi kao začin samo u određenim oblastima – njena popularnost je mahom ograničena na sjevernu Evropu, Francusku, Njemačku i Austriju.
Upotreba
Kleka se odlično slaže uz piment, biber, lovor, bijeli luk, mažuran i posebno ruzmarin. Bobice bi prije upotrebe trebalo nježno da se izmrve u avanu sa tučkom da bi se njihov ukus oslobodio u jelu. Pošto kleka ima intenzivan ukus, ne bi trebalo da dodate više od šest do osam bobica odjednom. Cijele bobice se uglavnom vade prije serviranja jer imaju veoma intenzivan i kiseo ukus kada se zagrizu – preporučujemo da bobice kleke stavite u platnenu vrećicu ili kesicu za čaj kada ih dodajete u paprikaš i zapečena jela da biste lakše mogli da ih izvadite.
SAVET!
Kleka je također odličan izbor za deserte. U kombinaciji sa pimentom, kolačima sa jabukom i kruškom daje jedinstven i nevjerovatan ukus!
Biljka
U zavisnosti od vrste, bobice kleke rastu na stablu u obliku stuba ili malog žbuna. Biljka je bila poznata još u antičkim vremenima, ali ukus njenih bobica je postao zaista popularan tek u 15. vijeku. Iako je kleka takođe endemska vrsta u Sjevernoj Americi i Aziji, posebno je prisutna u alpskim zemljama i koristi se u nacionalnim jelima tih zemalja. Danas se najveća količine kleke dobija iz berbe samonikle kleke u Mađarskoj, Italiji i Hrvatskoj. Sadržaj esencijalnih ulja zavisi od porijekla kleke: Što južnije rastu, bobice sadrže više esencijalnih ulja.
