Oman (lat. Inula helenium) je vrsta ljekovite i začinske biljke koja pripada trajnicama. Dio ove biljke koji se koristi je korijen, a najšira upotreba je u medicini. Korijen je okusom blago gorak, a iskopava se u jesen.
Ova biljka najčešće raste u Velikoj Britaniji, centralnoj i južnoj Europi i Aziji. Tradicionalna se oman koristi za bronhitis i astmu, kao što su to činili i drevni Grci i Rimljani.
Oman biljka – magija i stara narodna vjerovanja
Nekada prije se vjerovalo da na Đurđevdan biljka oman ima korisnu ljubavnu moć. Iz tog razloga su djevojke uoči Đurđevdana sušile oman i koristile kao amajliju za ljubav.
U grčkoj mitologiji ova biljka nosila je naziv po Heleni iz Troje za koju se vjerovalo da je nosila cvjetove omana kada je oteta iz Sparte. Legenda kaže da je biljka omana rasla gdje god su njene suze pale.
Nekad se korijen omana pripravljao i kao slatkiš koji se jeo protiv kašlja. Staro je vjerovanje da oman može izliječiti osobe na koje su se namjerili zločesti vilenjaci.
Oman je biljka nalik na tratinčicu, ali je veličine suncokreta. Samonikla je biljka koja voli hladna i vlažna mjesta, a cvjeta u ljetnim mjesecima. Koristi se njen korijen koji se iskopava najesen.
Najznačajniji ljekoviti učinak omana je kod problema s disanjem. Ljekovita svojstva ove biljke sadrži korijen, pa se od njega prave lijekovi ili čajevi.
Biljka omana najčešće se koristi u medicinske svrhe za:
bolesti pluća kao što su astma, bronhitis i kašalj,
poboljšanje probave,
liječenje mučnine i proljeva.
Oman može djelovati opuštajuće, kao sedativ, te ima antifungalna, antibakterijska i antiparazitska svojstva. Upravo zbog tih svojstava koristi se u narodnoj medicini za rješavanje parazita u crijevima.
Oman – upotreba
Osim što se koristi u medicinske svrhe, svježi ili osušeni korijen omana koristi se i u prehrambene svrhe. U hrani i piću koristi se kao začin, a najčešće se od njega pripravlja čaj. Korijen omana sadrži inulin, pa se iz tog razloga koristi kao dodatak prehrani.
Svježi korijen omana može se dodati u med ili ekstrahirati u alkohol. Vino od omana ima gorkasti okus, a preporučuje se protiv tjelesnog slabljenja.
U Francuskoj i Švicarskoj koristi se prilikom proizvodnje alkohola apsinta. Osušeni korijen češće se koristi za pripremu čaja i sirupa, a može se koristiti i kao začin.
Oman se može koristiti i u kozmetičke svrhe. Najčešće se dodaje u sapune i kozmetiku zbog svog mirisa.
Od ove biljke rasprostranjeno se koriste i mast te tinktura od omana. Tinktura se najčešće upotrebljava za rješavanje crijevnih crvića, a pripravlja se od korijena ili lišća. Mast se koristi za liječenje kožnih oboljenja i rana kod životinja.
Upozorenja prije početka upotrebe
Kao i sa svime, ni s ovom biljkom ne treba pretjerivati. Prevelike količine korijena omana može izazvati mučninu, povraćanje, proljev ili žgaravicu. Prije početka upotrebe posavjetujte se s doktorom ako niste sigurni kakvo bi djelovanje oman mogao imati na vaše zdravlje.
Osobe kojima se upotreba omana ne preporučuje su:
trudnice,
dijabetičari,
osobe alergične na ambroziju ili slične biljke,
osobe s visokim ili niskim krvnim pritiskom.
Oman korijen – čaj
Ako želite napraviti čaj od korijena omana, trebat će vam 1 čajna kašika osušenog korijena. Kuhajte korijen u 500 ml vode 10 minuta u poklopljenom loncu.
Preporučena doza čaja su jedna do tri šalice dnevno. Nije preporučljivo koristiti čaj od omana dugotrajno jer nisu poznate posljedice nakupljanja njegovih sastojaka u ljudskom organizmu.
