Rukola (lat. Eruca sativa) pripada jednogodišnjim zeljastim biljkama iz porodice kupusnjača (lat. Brassicaceae).
Od davnina se koristi u prehrani kao lisnato povrće. Razlog zašto se ova biljka uzgaja leži u njenom lišću koje ima specifičan oštar, ali pomalo pikantan okus. Bogata je vitaminima, a na ljudski organizam djeluje stimulativno. Posebni učinak ima na organe za probavu odnosno želudac i crijeva.
Sadnja i uzgoj ove biljke nije kompliciran i ne iziskuje previše uslova. Biljka ima male zahtjeve za toplinom, a izražena je njena otpornost na mraz. Period za uzgoj ove biljke se rasteže tokom cijele godine. Uspijeva na svim vrstama tla, ali najbolje na tlu koje dobro zadržava vlagu te također na lakom pjeskovitom, pH neutralnom tlu.
Pri sušenju rukole i drugog bilja, naravno, uvijek se radi o što većem očuvanju vrijednih sastojaka. Rukola je bogata vitaminima A, C, E i K, vitaminima B, nekim mineralima (poput željeza, cinka, kalija, kalcija i fosfora) i antioksidansima. Iz tog je razloga poželjno rukolu sušiti na zraku, a ne u peći, jer bi šteta bila ovaj paket vitamina i minerala izgubiti visokom temperaturom.
Rukolu možete jesti i svježu, što predstavlja idealan način konzumacije ove biljke. Kao suhi začin rukola se uklapa u skoro pa sva jela, a kao svježu biljku najčešće je koristimo u salatama, kao dekoraciju ili na pastama i pizzama.
