Plavi UN šljem u kombinaciji sa rukohvatom sa potrošačke korpe instalacija je bh. umjetnika Almira Derviševića kojom želi ukazati da su, u vremenu u kojem živimo, zapravo ponajviše važni interesi.
– Krajnje je vrijeme da se trznemo iz tog stanja, da se pokrenemo, suočimo sa istinom, pojave koje nas okružuju nazovemo pravim imenom, a svjesni toga da kreiramo naše društvo na temelju istine i pravde u kojem će svaki čovjek imati jednaka prava – naglasio je za Fenu Dervišević.
Tim djelom upozorava da se demokratija zloupotrebljava da bi se, kako je to kazao, uspostavio sistem robovanja neokolonijalnim silama. U tom procesu, kako je kazao, porobljeni pojedinci, zajednice pa čak i cijele države gube slobodu, svoje pravo, imovinu, gube svoj identitet i život.
Autor navedeno pojašnjava ‘na primjeru “slobodne trgovine” čime se u konačnici uništi u velikoj mjeri domaća privreda, proizvodnja i na taj način to društvo učini ovisnim od proizvoda iz inozemstva’.
Mišljenja je da našu budućnost, sigurnost i prosperitet možemo i trebamo zasnivati prvenstveno na vlastitim kapacitetima.
– Uvjeren sam da nas tome uči prošlost ali i sadašnjost, zapravo ne možemo očekivati od međunarodnih faktora (zastupnika neokolonijalno-imeperijalističke ideologije) da će doprinijeti ostvarenju naših potreba posebno sigurnosnih.
Postajemo ovisni upravo o onima koji su tu zbog vlastitih interesa i koji upravo teže našoj ovisnosti o njima – ekonomski, privredno, zdravstveno, sigurnosno i u svakom drugom pogledu. Njihov cilj jeste da vladaju drugima dok pri tome pokazuju neznanje i nemoć da vladaju sobom. Pohlepa, oholost, sebičnost našli su mjesto u njima samima. Suštinski problem je u tome što su bogati gladni, a ne u tome što su siromašni gladni. Upravo zato što u suštini interes nije smanjenje siromaštva već bogaćenje, čak i na siromašnima i bolesnima. Kao takvi, zatočeni u materijalizmu, nastoje materijalizirati sve što ih okružuje i na taj način vladati drugima. Pri tome se sve više udaljavaju od etike i estetike što za posljedicu ima širenje zla – poručuje Dervišević.
I tom instalacijom Dervišević se pita ‘zašto je toliko nepravde u svijetu i pored postojanja Međunarodnog suda pravde. Kao da je vremenom postalo sve više nepravde, umjesto da bude obrnuto’.
Prema riječima autora, instalacija plavi UN šljem u kombinaciji sa rukohvatom sa potrošačke korpe djelomično se može dovesti u vezu i sa njegovim djelom o kavezu kojim je ukazao da su materijalizirane mnoge univerzalne vrijednosti poput mira, pravde, ljubavi, istine i kao takve zarobljene (ograničene), a sve zarad posvećenosti interesima i robovanja samo tim interesima. Obje instalacije postavljene su, ranije ove godine, ispred zgrade Međunarodnog suda za pravdu u Den Hagu.
Almir Dervišević rođen je u Sarajevu, a živi i radi u Nizozemskoj. Posljednjih 20-ak godina postavio je nekoliko instalacija u Hagu (ispred zgrade Međunarodnog suda pravde i Vlade Nizozemske) te Utrehtu, Briselu, Ženevi. Tako nastoji ukazati na intenzivniji i efikasniji rad na planetarnom ostvarenju pravde, Međunarodnog suda pravde ali i društva općenito.
