Ahmed Burić i Damir Imamović prije par sati predstavili novu pjesmu „Treći svjetski“ koji se našao na albumu ‘Sin pustinje’.
Tekst za „Treći svjetski“ pisao je Ahmed Burić, a muziku, aranžman i produkciju radio je Damir Imamović. Glas je dao Ahmed Burić, akustičnu gitaru odsvirao Damir Imamović, a električnu Toni Kitanovski. Bass nam je dobio Ivan Mihajlović, a za bubnjevima je bio Goran Milošević.
Spot ove pjesme snimljen je u dnevnoj sobi Damira Imamovića početkom juna 2021.godine. Režija i kamera bile su u rukama Jan J. Berana.
Dio prostora ustupila im je i Obala Art Centra Sarajevo.
Nenad Rizvanović o izdanju kaže: „Sin pustinje“ album pjesnika Ahmeda Burića, nastao uz pomoć muzičara kompozitora i producenta Damira Imamovića i drugih saradnika (prije svih basist Ivan Mihajlović i gitarist Toni Kitanovski) nešto je posve novo na regionalnoj sceni. Iako je već na prvo slušanje jasno da je ova ploča neka vrsta neosevdaha koja ne krije utjecaje jugoslavenskog rocka, (Arsen Dedić, Rade Šerbedžija, Darko Rundek, Jadranka Stojaković, Tomaž Pengov itd.), čini se da su Burić i njegovi saradnici ipak pronašli novu formu, ili barem uspješno tradirali neke od sličnih postojećih spojeva. „Sin pustinje“ nije ni spoken word, ni recitacija, ni „ poezija uz pratnju muzike“ već album koji puno ambicioznije spaja muziku i poeziju. Burićevi tekstovi naime nisu „namjenski“ rock tekstovi, već prava poezija, i tim je iskušenje i izazov za muzički tima na čelu s kompozitorom i producentom Damirom Imamovića bio zahtjevniji i teži. Svi kojima su otvorene prilike na toj ploči – pjevačica Esma Numanović, trubač Benjamin Drinčić, bubnjar Gorana Milošević – svoje su zadatke izveli skoro perfektno.“
„Sin pustinje“ možda je najbliži albumu „Lion For Real“ Allena Ginsberga iz 1990. na kojem je čuveni producent Hal Willner okupio skupinu poznatih jazz muzičara (Marc Ribot, Bill Frisell, Arto Lindsay i drugi).
Muzički tim Damira Imamovića preuzeo je izuzetno zahtjevnu ulogu da osmislio koncept albuma, kakav još ne postoji na regionalnoj sceni, koje je snimio i zvučno dizajnirao Ivan Mihajlović, pokušan u velikoj broju filmskih i muzičkih projekata. Izvanredne Burićeve pjesme nisu naprosto „komponovane“ niti su u muzičkoj verziji izgubile nešto od svoje tekstualne poetske snage. Dapače, čini se da muzika i aranžmani suptilno znalački korespondiraju s poezijom, izvanredno ih „iščitavajući“ i „interpretirajući“ a ponekad i proširujući inherentna poetska značenja, često ih vodeći prema novim i neočekivano originalnim muzičko-poetskim spojevima.
Ahmed Burić izvanredno je sugestivno izgovorio svoju zaista izvanrednu poeziju dok je Imamovićev muzički tim još jednom pokazao kompozitorsku, aranžerskog i sviračku raskoš pa nije slučajno da je “Sin pustinje“ ploča koja lako osvaja slušljivošću, poetičnošću i ljepotom.
