Trebala je to ‘samo’ biti inteligentna provokacija iz intelektualnih krugova na temu propasti građanskog društva za ne baš široki spektar auditorija, ali žica je neočekivano pogođena prvom iskrom na takmičenju “Pesma za Evroviziju” (nekad Beovizija) nakon čega je Konstrakta postala pop fenomen koji se nastavlja širiti poput šumskog požara cijelom regijom, ali i daleko šire. Njen ‘Triptih’, objavljen na Youtubeu, nije mogao izaći u boljem trenutku.
„Triptih“, kako i samo ime upućuje, sastoji se od tri pjesme; „Nobl“, „In Corpore Sano“ i „Mekano“ i spada u ono što bi se komotno moglo nazvati visoko stiliziranim video EP izdanjem. Čak i da se pobjeda „In Corpore Sano“ nije dogodila na Beoviziji, neupitno je da je „Triptih“ product originalnosti stila.
Pjesma „Mekano“ nudi famozni opis rastrganosti obavezama roditeljskog života, brojanjem slobodnih dana, rada, gledanja serija i umrtvljenosti duha kroz mantru opuštanja koje nije opuštanje u pravom smislu riječi, već je i to opuštanje ništa drugo već preuzeti stav o čuvanju živaca i zdravlju iz propagandnih poruka našeg zeitgeista. Dakle, nije to priča o pronalaženju utočišta u opuštanju, već prije osobni napor u stvaranju zatišja pred neminovno pucanje.
Prvo poglavlje, tj. pjesma „Nobl“ je subverzija koja djeluje na zapanjujuće širokom spektru. Gotovo da ne postoji pjesma takve snage koja otvoreno secira žensku tjeskobu pred godinama koje odnose snagu i atraktivnost i donose starost i slabost. Taj eros intimnog trenutka žene same sa sobom i refren koji kao da je Burroughsovovom split-paper metodom nasumično odabran iz tiskovine, i to situacija plakanja nekadašnje holivudske seks bombe gole pred ogledalom, je toliko snažan umjetnički zamah kosom da pred njim emotivno padate kao otkos. I uz sve, tu je i konstatacija umiranja u Srbiji koju prati samo riječ: „užas“. I naravno da tu nije kraj. „Nobl“ niže šamarčinu za šamarčinom, i propaloj socijalističkoj građanskoj klasi, i novopečenoj buržoaziji, i političkom sistemu, jer kad u kontekstu pjesme usmjeri sjećanja na „socijalističku federativnu republiku Jugoslaviju“ (izgovori, dakle, puni naziv) kao da je bacila bombu smrada na sadašnje tvorevine koje konstantno trikovima prikrivaju društvenu eroziju i egzodus ljudi iz njih.
Dakle, nije samo „In Corpore Sano“ pjesma u kojoj se može pronaći mnoštvo višeznačnosti i ‘udica’ za publiku, to su i „Nobl“ i „Mekano“ i to jednako fascinantno da se i u seciranju spomenutih također bez problema može pronaći četrdesetak značenja koji djeluju isprepleteno i skladno. Karakteristika onih najtalentovanijih je i umijeće izbora u vlastitom radu.
„In Corpore Sano“ je u usporedbi s „Nobl“ i „Mekano“ najblaža kritika, upravo onaj hod po rubu koji može biti prezentovan na Beoviziji tj. Eurosongu i da ne bude shvaćen kao direktni atak.
Izbor središnje pjesme Konstraktine „Trilogije“ za prvi korak, koji je uz sve i upalio, definitivno je nešto što će se još moći izučavati.
„Trilogija“ u ovoj situaciji tako dolazi kao apsolutni dokaz da „In Corpore Sano“ nije slučajni izlet Konstrakte, jer ostale pjesme dokazuju vibrantnost zaokruženog i jasnog umjetničkog djelovanja. Nema ni govora da tu postoji slučajnost, kao i sumnje da je prvo nastala „In Corpore Sano“ pa da sad treba na brzinu izgraditi osobnost Konstrakte.
Za kraj je možda je najbolje reći da je gotovo nerealno koliko u ovom periodu najvećih nepogoda, koje su nas pogodile otkad curi vrijeme novog milenija, ogromnu količinu muzičke sreće donosi arhitektica kamenog izraza lica koja nas je obasula neobičnom arhitekturom stihova čije značenje s jedne strane perfektno razumijemo, dok s druge i dalje razbijamo glavu oko njihove enigmatske formule.
