Mariah Carey se još uvijek nada izdavanju svog tajnog grunge albuma koji je snimljen još 1990-ih.
Ova 55-godišnja pop superzvijezda odmaknula se od svojih muzičkih korijena davne 1995. godine kako bi napravila alternativnu ploču, ali ona nikada nije objavljena, a pjevačica je sada priznala da je “luda” što je zakopana toliko godina.
Tokom pojavljivanja na podcastu ‘Las Culturistas’, voditelj Matt Rogers upitao je pjevača: “Možeš li ispustiti taj grunge album?” a Mariah je odgovorila: “Znam, zar ne? Tako sam ljuta što to još nisam uradila… ali kome da to ostavim?”
Rogers joj je tada predložio da je objavi samostalno koristeći “Garage Band ili nešto, kao, grungy stvar”, a pjevačica je dodala: “Mogla bih to učiniti.”
Dalje je rekla: “Dobar je album. U redu, čućete ga. Ozbiljno sam živjela od toga. To su bile i šale. One su vječne.”
Mariah je ranije govorila o zakopanom albumu u intervjuu sa Zaneom Loweom na Apple Music 1 2020. otkrivši da su joj muzički rukovodioci zabranili da ga objavi.
Rekla je: „Upala sam u neku nevolju zbog snimanja ovog albuma – alternativnog albuma – jer je tada sve bilo super-kontrolisano od strane moći.
“Nikad nisam mislio, ‘Oh, mi ćemo to objaviti’, ali onda sam rekao, trebao bih to učiniti. Trebao bih to učiniti pod pseudonimom. Pustiti ljude da to otkriju i bilo šta, ali to je bilo zgnječeno. “
Album – pod nazivom ‘Somebody’s Ugly Daughter’ – je izašao pod imenom grupe Chick sa Mariahinom prijateljicom Clarissom Dane koja je preuzela glavne vokale. Mariahino pjevanje čulo se samo kao prateći vokal, a zaslužna je kao D. Sue.
Međutim, vjeruje se da originalni snimci s Mariahom pjevaju još uvijek postoje.
Pjevačica je otvorila svoj projekat u svojim memoarima iz 2020. ‘The Meaning of Mariah Carey’, napisavši: “Igrala sam se sa stilom prozračnih, grunge, pank svijetlih bijelih pjevačica koje su bile popularne u to vrijeme.
„Znate one koji su izgledali tako bezbrižni sa svojim osjećajima i svojim imidžom. Mogli su biti ljuti, ljuti i neuredni, sa starim cipelama, naboranim papučama i neposlušnim obrvama, dok je svaki moj potez bio tako proračunat i manikiran.
“Želeo sam da se oslobodim, pustim i izrazim svoju bedu – ali sam takođe želeo da se smejem.”
