Kad se Zayn Malik predstavio kao član One Directiona — jednog od najpopularnijih boy bendova u historiji učinio je to pod krinkom da je mračni i tajanstveni.
Pjevač rođen u Bradfordu vrlo je rijetko govorio u intervjuima, a prvi je najavio odlazak iz grupe 2015. kako bi se posvetio vlastitoj solo karijeri. Njegov debitantski singl “Pillowtalk” debitirao je na 1. mjestu UK Singles Chart i US Billboard Hot 100. Njegov matični LP, “Mind of Mine”, koji je producirao Frank Oceanov producent “Channel Orange” Malay, ispunio je očekivanja da će navijati svoje falsete i visoke note za lučne R&B trke.
Album je bio obećavajući početak solo karijere, ali sam se Zayn borio s tjeskobom napuštanja pretjerano kontrolisanog okruženja proizvedenog boy benda kako bi definirao kakav bi umjetnik mogao biti sam. “Mind of Mine” nije baš otkrivala tekstove, ali Zayn je na društvenim mrežama izdao opširna objašnjenja zašto i kako ga je ta tjeskoba navela da otkaže brojne nastupe uživo. Njegovi albumi koji su uslijedili, “Icarus Falls” s 27 pjesama i ironično nazvan “Nobody Is Listening”, sakupili su nekoliko dragulja, ali projektima je nedostajala kohezivna poruka.
Zayn također nije bio spreman za tradicionalnu promotivnu igru i odbio je mnoge intervjue i novinarske prilike koje su mu se ukazale, što je još jedan jasan znak da nije bio spreman igrati.
Tri godine kasnije, vratio se s nečim sasvim drugačijim: “Room Under the Stairs,” album konceptualiziran u ruralnoj Pennsylvaniji, snimljen u Georgiji, a koproducent Dave Cobb iz Nashvillea.
Takvi zaokreti u zvuku i stilu obično imaju pozadinsku priču, a ovaj nije iznimka. Zayn – koji je u međuvremenu postao otac djeteta sa supermodelom i bivšom djevojkom Gigi Hadid – nije bio u javnosti, živi na selu i kaže da je slušao puno muzike Stapletona i Willieja Nelsona. U intervjuu za Rolling Stone, Zayn je rekao da je album u potpunosti izradio na gitari prije nego što je projekat donio Cobbu, a ploča zaista ovisi o Cobbovom aranžmanu: gitare i bubnjevi su uglancani, ali još uvijek ostavljaju dovoljno prostora za van -povratne nadogradnje na neke od najupečatljivijih refrena na albumu.
Zayn kojeg smo poznavali pojavljuje se uglavnom u stihovima. Dovoljno je sazrio da bude zahvalan na pogreškama koje je napravio, i iako je u nekim trenucima divlje samozatajni, to je izrazito on. Ima mnogo prekrasno zaokruženih melodija koje postaju još impresivnije kako album napreduje; “Something in the Water” i “Stardust” jedine su pjesme koje se oslanjaju na pop i najzabavnije i najkoketnije pjesme na albumu.
Završna “Fuschia Sea” vraća se glatkim i sparnim vokalnim izvedbama koje smo čuli iz Zaynovih prethodnih projekata, dok je refren potpuni crv za uši: “Ferocious devotion / I can’t keep it up, I’m fallin’ into motion, ” on pjeva.
Zayn je oduvijek bio moćan pjevač i to ostaje istina s novim albumom. Na pjesmama poput “The Time”, međutim, njegovi vokalni riffovi i ukrasi često zvuče previše grubo ili pogrešno postavljeno u odnosu na instrumente. Postoje trenuci u kojima ta jukstapozicija funkcionira, a kada djeluje, pjesme su duševne i sirove, ali u drugim slučajevima, neke se pjesme naizgled stapaju i padaju same od sebe. Iako bi prosječnom obožavatelju Zayna moglo biti potrebno više od nekoliko slušanja da se poveže s LP-om u cjelini, smjelost eksperimentiranja s materijalom vrijedna je truda.
