O životu Peđe Jovanovića mogao bi se snimiti film i to u nekoliko nastavaka. Muzika je bila i ostala njegova pokretačka snaga, a korak po korak zauzeo je mjesto u vrhu muzičke scene u regionu.
Kao kruna dosadašnje karijere došli su i koncerti u velikim dvoranama, a jedan od njih, za koji vlada veliki interes i traži se ulaznica više, bit će održan u petak u sarajevskoj Skenderiji. Fenomenalni pjevač iz Srbije u glavnom gradu Bosne i Hercegovine nastupit će u pratnji Big Concert Orchestra.
Tokom karijere, njega i njegovog brata Nenada pratila su mnoga iskušenja, a Peđa je u ispovjesti otvorio dušu o svom životu i profesionalnom putu. Pjevač je otkrio tajne nekada popularne grupe „Blizanci“, razlog njenog raspada, govorio je i o prvim honorarima, zaradama tokom karijere, prijateljstvu sa Džejom Ramadanovskim, problemu sa alkoholom koji je sada daleko iza njega…
Njegov dosadašnji životni put odvijao se na relaciji Štutgart – Priboj – Beograd.
- Rođen sam u Njemačkoj, roditelji su mi porijeklom iz Priboja, imamo kuću u Pribojskoj Banji. Moja sestra, Nenad i ja smo rođeni u Štutgartu, a kada sam imao šest godina, preselili smo se u Priboj. Kada smo završili osnovnu školu sa 14 godina smo se vratili za Njemačku i sa 24 godine Nenad i ja smo došli u Beograd – prisjetio se Jovanović.
Brat blizanac Nenad uvijek mu je bio i ostao najveća podrška u karijeri.
- Zajedno smo sve radili, odrastali, išli u školu, išli na fakultet. Dok nas je mama oblačila, oblačili smo se isto, poslije smo kupovali različite stvari. Što se tiče sporta, uvijek smo nešto probali, ali nikada nismo bili istrajni, samo smo igrali fudbal u kraju, par puta sam išao u teretanu, ali nisam bio uporan – nastavlja Peđa.
Kako kaže, od kada zna za sebe maštao je da svira nešto.
- Kada smo bili mali, lupali smo u kante i pravili instrumente od kartonskih kutija. Još sa 3-4 godine su nam roditelji kupovali dječije gitare i harmonike. Uvijek sam volio da slušam zabavnu muziku, a kada smo Nenad i ja počeli da se profesionalno bavimo muzikom zavoljeli smo narodne pjesme Šabana Šaulića, Cuneta Gojkovića… – govori Jovanović.
Nižu muzičku školu sam završio u Pribojskoj Banji.
- Nakon toga se vraćamo u Njemačku i nekoliko godina se nismo bavili muzikom, a onda je naš tata insistirao da se vratimo muzici i hvala mu na tome. U Frankfurtu se jednom godišnje organizuje sajam muzičke opreme, na kojem nam je kupio dvije harmonike. Jedan Ivica nas je učio svirati, a kasnije nas je učio naš kolega Saša Nikolić, pa onda pjevač Joca Đerić. Kasnije smo nastavili da se školujemo i studirali smo harmoniku kao glavni instrument i klavir kao sporedni na konzervatorijumu u Njemačkoj i, eto, muzika je postala naš život – nastavlja pjevač.
Prve nastupe Peđa i Nenad imali su sa 16 godina, kada su počeli nastupati na rođendanima, po restoranima…
- Tada smo počeli da zarađujemo, mada nije to bilo ništa spektakularno, bitno nam je bilo samo da krenemo, a kasnije smo više zarađivali. Nismo imali menadžera nego je to bila reklama „od usta do usta“, neko nas čuje na nekom veselju, pa nas traži i tako. Naš otac je tada dogovarao sve nastupe. U Njemačkoj smo poslije nastupali sa poznatim pjevačima. Tada pjevači nisu dovodili svoje muzičare, nego oni dođu, a sviraju ljudi od tamo. Svima je bilo zanimljivo što smo blizanci. Prvo smo svirali harmonike, pa onda Nenad klavijaturu, a ja sam nastavio harmoniku, a onda je on počeo da pjeva. Odlučili smo da odemo par mjeseci u Beograd, ali nikad se nismo vratili. Kada smo bili u grupi „Blizanci“, koju smo osnovali 2003. godine, on je sve pjevao, a ja sam bio prateći vokal i svirao sam. Onda se desio hit „Laki”. Ljudi je i danas znaju, čak me na ulici sretnu i kažu mi Laki. Sada je pjevam često na nastupima. Tada nam je tekstove pisala Marina Tucaković. U to vrijeme ja nikada nisam pjevao prvi glas, a grupa „Blizanci“ se raspala 2008. godine – kaže Peđa.
Od 2012. do 2017. Jovanović je bio član „Leksington benda“.
- To je bila divna saradnja koja je trajala pet godina, imam jako lijepe uspomene. Mnogo sam od njih naučio vezano za ozbiljnost posla, kako se postavlja priča, kako se organizuje produkcija i mnogo mi je to značilo za moje koncerte koje sam poslije radio. Upravo sam na nagovor Bojana odlučio da snimim nešto. Na probama sam često štimao mikrofon Bokiju, jer se dosta razumijem u zvuk. I tako štelujem kako zvuči i on mi je stalno govorio da lijepo pjevam i imam lijep glas i da snimim nešto. Onda mi se poslije godinu javila misao:”Čekaj, snimi nešto, da se za 15 godina ne pitam što nisam probao”. Nisam bio svjestan toga da mogu da budem pjevač, ali vremenom sam dobio samopouzdanje. Nikad me pjevanje nije zanimalo. Nikad sebe nisam vidio kao pjevača. Uvijek sam više volio da sviram – ističe Jovanović.
Kako je dalje rekao, imao je pomoć velikog broja kolega koji su mu davali dobre savjete.
-Kada smo oformili prvi bend, naše prve probe je vodio Žika Jakšić. On nas je učio harmonije. Ruku podrške, a poslije i prijateljstva pružio nam je legendarni Džej Ramadanovski. Kod njega smo svirali u Bombo klubu. Džej je duša od čovjeka koja se više ne rađa – govori pjevač.
Zajedno sa bratom Nenadom radio je pjesme za Sašu Matića, Acu Pejovića, Dženana Lončarevića… U karijeri koja traje više od dvije decenije je, kako je kazao, bio pošteđen ružnih stvari.
- Brat i ja se već petnaestak godina bavimo muzičkom produkcijom i sarađivali smo sa dosta kolega na estradi. Kroz taj posao i komponovanje smo upoznali dosta kompozitora i tekstopisaca i sada mi je jednostavnije da dođem do pjesama. U posljednje vrijeme mnogo radim na svojim pjesmama i uskoro izlazi moj novi album – najavljuje Peđa.
Otpjevavši više od 100 covera stekao je veliku popularnost, a otkrio je i „tajnu“ svog promuklog glasa.
- Imao sam operaciju ciste i jedna glasnica mi je oštećena. Fabrički sam promukao i imam promuklu boju glasa. To je možda sreća u nesreći.. Posebnoj emociji doprinio je i moj boemski život kojeg sam se riješio. Imao sam ozbiljan problem sa alkoholom, koji sam, hvala Bogu, riješio. Godinama nisam imao rješenje za to. Javno govorim o tome. Volio bih da moja djeca, dva sina i kćerka, nikad u životu ne probaju alkohol – iskren je Peđa.
Poslije 16 godina braka, Peđa i njegova supruga Ana su se nedavno razveli.
- Pokušali smo, nije išlo onako kako smo željeli i odlučili smo da svako krene svojim putem. Ne bih o detaljima, ali želim da kažem da smo ostali prijatelji i da se trudimo da budemo što bolji roditelji našoj djeci, što nam je prioritet – naglašava Jovanović.
