Sarajevski ratni teatar – SARTR je svojim osnivanjem, opstankom, radom i preživljavanjem zasigurno jedno od najneobičnijih teatara na svijetu. Osnovan je za vrijeme najžešće opsade grada Sarajeva, na početku rata u Bosni i Hercegovini, 17. maja 1992. godine. Okupio je glumce i saradnike iz tri profesionalna sarajevska teatra koja su morala obustaviti svoj rad.
SARTR je 6. septembra 1992. godine realizirao prvu ratnu teatarsku premijeru „SKLONIŠTE“ autora Safeta Plakala, a u režiji Dubravka Bibanovića.
„Svekolika umjetnost, pa i teatar je nemoćan pred silama zla, ali je moćan da u ljudskoj duši pokrene onaj emotivni naboj koji čeliči čovjekov otpor zlu.“ – Safet Plakalo, osnivač SARTR-a
I upravo su se tom idejom vodili umjetnici stvarajući predstave sve vrijeme tokom opsade grada. Činjenica da je publika riskirajući živote dolazila na predstave govori o potrebi građana i građanki ne samo da preživljaju, nego i da žive, uprkos besmislu rata oko njih.
„Predstavu „Sklonište“, koju je vrlo mudro smislio Safet Plakalo, a režirao izvrsno Dubravko Bibanovic, igrali smo sa radošću pred publikom, koja je živjela svaku repliku svakodnevno i plesala ples smrti uz crni humor svakodnevnice. Aplauz na kraju predstave bio je za sve preživjele građane Sarajeva.“ – Irena Mulamuhic, glumica
Od 1992. godine pa do danas premijerno je izvedeno 100 predstava. Pored igranja na matičnoj sceni predstave SARTR-a gostuju u BiH, regiji i svijetu.
12. januara 1993. godine SARTR je odlukom ratnog predsjedništva skupštine grada Sarajeva, proglašen kao javna ustanova iz oblasti kulture od posebnog interesa za odbranu grada.
Predstava „Ay Carmela“, koja je bila na repertoaru od 1999. godine do smrti velikog glumca Dragana Jovičića, jedna je od najizvođenijih i najznačajnijih predstava BiH teatra. A sada, ova predstava nastavila je svoj život kao Stalna izložbena postavka Historijskog muzeja BiH.
Sarajevski ratni teatar SARTR je dobitnik Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva u 2003. godini.
Trideset godina SARTR-a, proletilo je brže nego što to može bilo koji teatrolog ili biograf može pratiti. Proletilo je, jer se radi o živom teatru koji stvara i djeluje.
U svojoj poruci SARTR-u povodom 30 godina od osnivanja, nobelovka Elfriede Jelinek je napisala: „Ne bi trebalo da postoje uslovi u kojima pozorište mora značiti otpor, to ne treba nakalemiti na pozorište, ali kada se desi, iz toga proizlazi nešto sjajno. Nešto što SARTR jeste.“
SARTR je nosilac fenomena duhovnog i kulturnog otpora fašizmu i agresiji. Njegovo osnivanje označava početak TEATRA POD OPSADOM. SARTR ne samo da čuva uspomenu na taj period, već nastoji biti – Mjesto znanja i istine, mjesto naše savjesti i hrabrosti da se suprotstavimo nepravdama i svim devijacijama vremena u kome živimo i svijeta koji je nanovo u opsadnom stanju i gdje milionima ljudi treba sklonište.
„Trideset godina živi SARTR i nemam bojazni da će se ugasiti i nestati, jer je to kazalište koje je stvorilo veliku i široku zajednicu umjetnika i publike koje se sjedinjuje u otporu prema osjećaju bezizlaza i besmisla.“ – povodom tridesete obljetnice SARTR-a, poručio je reditelj Robert Raponja
