Balet “Panta rhei” u režiji i koreografiji Belme Čečo Bakrač premijerno će biti izveden u srijedu, 30. marta na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo, a na muziku Ludovica Einaudija, Toniija Toplana i Svjetlane Bukvich.
“Panta rhei” je baletski triptih zasnovan na neoklasičnom stilu i savremenom plesnom pokretu.
Belma Čečo Bakrač u razgovoru za Fenu navodi da predstava govori o traganju današnjeg čovjeka za iskonskim vrednotama života i pokušaju pronalaska vlastite sreće.
Ona je zapisala da čovjek pogubljen u mnoštvu sumnjivih informacija i pogrešnih putokaza luta bespućima vlastite zablude. Čudnovate raskrsnice, magični putevi, paradoksalni izazovi “Novog doba” ostavljaju čovjeka samog u borbi da pronađe “svjetlo” i smisao svog postojanja.
– Zašto ovaj balet danas? Mislim da dovoljno sam prijevod “Panta rhei” govori – da sve oko nas teče. Tako sam i ja kao autor željela da dam neki svoj osvrt na sve ono što se oko nas danas dešava. Ali ne samo na ono što se dešava danas, nego i na ono što nas je zadesilo u prošlosti i na sve ono što pretpostavljamo i slutimo da nam se može dogoditi u budućnosti. Mislim da je taj jedan koncept triptiha novi za naš repertoar te smatram da će se na ovaj način sigurno i balet približiti nekoj novoj mladoj publici – podvukla je Belma Čečo Bakrač.
Ona je navela da je balet rađen kao vremeplov, te da je sam koncept libreta takav da se tretiraju prošlost, sadašnjost pa budućnost.
– Međutim kako to obično biva u procesu samog stvaranja predstave, u jednom trenutku sam shvatila da prošlost više nije prošlost, nego da se ona stvarno ponavlja i da je zaista “Panta rhei” kao naslov odličan za ovu vrstu baleta. Zato što sam mislila da ti neki ratovi koji su čovječanstvo u prošlosti opterećavali, taj neki PTSP vojnika s ratišta, ali i svih onih ljudi koji čekaju te vojiniike s ratišta da to pripada prošlosti – da smo sada u nekom budućem vremenu i da nas sada opsjedaju neke druge stavari. To su ove bolesti, to je pojava korona virusa, to je ovaj silni jedan novi način na koji promišljano i o sebi i o svom zdravlju, pa se brinemo jesmo li putem vakcina čipovani ili nismo, ili ćemo da se odlučimo da ćemo neki dio svog tijela da zamijenimo s nečim što nije ljudski – mišljenja je ona.
Ipak, Belma Čečo Bakrač smatra da pored svega nada ipak postoji.
-Pokušala sam da sam kraj predstave dovedem u jedan pozitivan odgovor i zaista tako i mislim, da postoji nešto što je samo čovjeku svojstveno. I ta neka humanost kao vrlina koju nijedna druga živa vrsta ne poznaje ostaje uvijek svojstvena čovjeku i mislim da ona jedina može da ostaje samo čovjekova i to je naš spas – podvukla je u razgovoru za Fenu koreografkinja Belma Čečo Bakrač, dodavši da je zadatak čovjeka u budućnosti sačuvati to ljudsko.
Kostimografiju baleta potpisuje Amna Kunovac-Zekić, a scenografiju Marijela Hašimbegović.
