Predstava “Othello” Williama Shakespeara, nastala u koprodukciji Sarajevskog ratnog teatra (SARTR) i Ulysses teatra iz Hrvatske, a u režiji ukrajinske redateljice Oksane Dmitrieve, izvedena je u utorak u okviru Pozorišnih igara BiH u Jajcu.
Kreativni tim uključuje ukrajinske autore, scenografa i kostimografa Mykhayla Nikolyeva, kompozitoricu Katerynu Palachovu i koreografkinju Innu Falkovu.
Predstava je nastala kao vid podrške Ukrajini i njenim umjetnicima.
Dramaturginja predstave je Nejra Babić, a saradnici na projektu i producenti su Rade Šerbedžija i Lenka Udovički.
U predstavi igraju članovi Sarajevskog ratnog teatra SARTR: Alban Ukaj, Snežana Bogićević, Jasenko Pašić, Maja Salkić, Davor Sabo, Adnan Kreso, tri gostujuća glumca Ermin Bravo, Mehmed Porča i Mak Čengić, kao i hrvatska glumica Ana Marija Brđanović.
Na okruglom stolu kritike održanom nakon predstave direktorica SARTR-a Maja Salkić kazala je da su u SARTR-u iz svojih i plemenitih i umjetničkih razloga imali potrebu da odgovore na želju i poziv Ulysses teatra i ukrajinskih umjetnika da se povežu.
– Da na taj način mi damo polije 30 godine utočište umjetnicima, da se sklone bar na trenutak od rata. Mi sa svojim iskustvom sa svim dešavanjima na ovim prostorima i ukrajinski umjetnici koji su došli iz ratnih okolnosti. I nažalost mi se vratili u mir, a oni se vratili u rat – kazala je Salkić.
Ermin Bravo koji tumači lik Othella kaže da je za Othella povratak kući Dezdemoni bio jedini spas nakon rata, a onda je njegov drug Jago pokrenuo njegov PTSP. Tada mu se ponovo vratio mrak, zahvatio ga haos…
– Rediteljica je pored Šekspirove linije lika obremenila još i traumom i PTSP-om. I scenama snoviđenja, sna, ratnih trauma sa borbenih polja, tako da je izuzetno bogato za glumca potentno, sočno. To je nešto čemu se glumac nada. Zvuči kompleksno ali zapravo to očekuješ i to je najljepše i najjednostavnije – kazao je Bravo.
Govoreći o iskustvu rada na predstavi i saradnji sa rediteljicom Oksanom Dmitrievom, Bravo je rekao da su se susreli sa jednim drugačijim pozorištem.
– Mi smo svi došli sa našim prijedlozima kako da to uradimo, osavremenimo. Dat ću vam jedan primjer: “A šta mislite da imamo u fonu zvuk stvarnog rata iz Ukrajine?”, na šta je rediteljica htjela da povrati – kazao je Bravo.
On je istaknuo da u ovoj predstavi nema rata u Ukrajini te da ovaj teatar nije politički.
Jago je lik koji je u “Othellu” na prvi pogled oličenje zla, no glumac koji ga tumači Alban Ukaj ne bi se složio s tim da je njegov lik konstantno zao.
– Nekako u literaturi, govoreći o Šekspiru, kažemo da je Jago jedan od najzlih likova koje je Šekspir napisao. Tokom procesa sa reditelicom Oksanom Dimitriievom smo probali da razotkrijemo to kako on zna da funkcioniše u ratu, a ne zna kako da funcioniše u miru. Njemu treba neki adrelanin koji ga pokreće naprijed, on mora izmišljati neku prevaru, laž, zlobu da bi se njegov adrenalin pokrenuo. Mi smo se fokusirali na to da su to takve traume iz rata da je jako teško izaći iz toga. On je ljubomoran i na ljubav između Dezdemone i Othella. Nikad nisam mogao naći dovoljno jaku motivaciju zašto sve to radi. Iz nemogućnosti da se ponaša u miru on postaje takav. Ne mogu tako lako pristati da ga etiketiramo ko zlo, jer kako dalje da ga gradim? Lik koji gradim moram da štitim, moram ga braniti i opravdati ga na neki način zašto to radi – podvukao je Ukaj.
Hrvatska glumica Ana Marija Brđanović koja tumači lik Dezdemone, govoreći o replici iz predstave “kad rat se završi on za žene tek počinje”, kazala je da su žene te koje se nose sa tim s čim muškarci dolaze sa fronta. Svim tim traumama, svim što su vidjeli i prošli.
– Predstava se baš bavi tim da su ti muškarci naučili živjeti u ratu. I oni kad dolaze u mir oni u njemu ne znaju više živjeti i onda kako se taj rat nastavlja oživljavati u njima, oživljava se i na njihove najbliže – rekla je Ana Marija Brđanović.
Govoreći o liku Dezdemone, Brđanović je istakla da je želja rediteljice bila da se njen lik na neki način prikaže kao simbol djetinjeg.
– Time je htjela pokazati tu neku naivnost i osobu koja stalno žudi, koja voli, koja ima nade, ima vjere. I ne posustaje, jer nema nekog negativnog iskustva – podvukla je.
Teoretičar Nedžad Ibrahimović navodi da ovakve predstave pričaju priču o patrijahatu, o tome šta jeste ljubav u patrijahalnom sistemu.
– Muškarci vode ratove i kad dođu kući počnu neki drugi ratovi – kazao je između ostalog Ibrahimović.
Selektor ovogodišnjih Pozorišnih igara BiH Zoran Mlinarević, komentarišući do sada viđene predstave i teme kojima su se bavile, koje se kreću na liniji sukoba kolektivnog i individualnog, a govore o totalitarizmima, nacizmima, zlu i ratovima, smatra da je to bila ponuda bh. teatara.
– Ako je nešto zajedničko na neki način za sve predstave jeste to da svaka na svoj način nudi nešto. Prije svega kvalitetno u smislu glumačke igre, da li ona bila kolektvna ili pojedinačna. I to mi je drago jer mislim da je to u suštini. I u krajnjem slučaju kada imate dobre glumce možete se jako dobro sakriti iza njih i ono loše u predstavi. A kad imate loše glumce ne vide se neke druge stvari koje su možda dobre, ali jednostvno ne mogu profunkcionisati -kazao je Mlinarević.
Tokom razgovora o predstavi moglo se čuti jedinstveno mišljenje i kritike i i prisutne publike da je riječ o predstavi koja je potpuna u svakom segmentu, od režije, dramaturgije, glume i kostima do efektne scenografije.
