Dramski tekst Siročad Dennisa Kellyja napisan je 2009. i iste godine je praizveden u Traverse Theatre u Edinburghu (Škotska). Radnja komada odvija se u toku jedne noći, koja počinje romantičnom večerom, a završava kao zgarište porodičnih i ljudskih vrijednosti. O čemu je riječ? Likovi komada su se neočekivano našli u ekstremnoj situaciji koja zahtijeva brzo djelovanje i donošenje odluka koje, sasvim izvjesno, mogu rezultirati kobnim posljedicama.
Predstavu Siročad, koju smo na osnovi pomenutog dramskog teksta inscenirali u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica, žanrovski bismo mogli odrediti kao triler. Naime, napeta priča i radnja komada potiču pažnju gleodaoca do te mjere da ga sve vrijeme „drže“ intelektualno i emotivno involviranog u iščekivanje razrješenja. To, naravno, ni u kojem slučaju, nije svrha samo sebi – predstava ima snažnu poruku i prezentira društvenu refleksiju na tematiku kojom se bavi. Istovremeno, ona postavlja i pokušava odgovoriti na ova (i slična) pitanja: da li je porodica zaista osnovna ćelija društva? Da li je neophodno štititi je, čak i ako je „teško bolesna“? Primjera radi, navest ćemo jednu repliku iz komada. Helen: (…) Ili imaš ili nemaš porodicu, ili zaštiti ili nemoj. (…) Ovaj komad, dakle, propituje da li je porodica precijenjena kategorija, manipulacija koja bi zavarala i najboljeg čovjeka na svijetu i pretvorila ga u čudovište… Ima li porodica zaista moć i značaj koji joj se obično pripisuju?
Ovakav idejni plan dramskog teksta, a, naravno, i naše predstave, čini ih aktuelnim i korespodentnim ne samo sa stanjem u našem društvu, nego i u širem društvenom kontekstu. U Bosni i Hercegovini danas cijela generacija mladih ljudi odrasta gledajući kako se zločin isplati, i kako većina čovječanstva „prati“ tu ideju, nemoćna da promijeni bilo šta. U društvu koje se raspada izvana i iznutra čini se da samo još funkcioniše pravilo: “zaštiti svoga, da bi on zaštitio tebe” ili poznata parola: “svoji smo, moramo se držati zajedno”, pa svijet vani nalikuje na teritoriju nastanjenu loše organiziranim plemenskim zajednicama, i samo je pitanje ko ima najjačeg poglavicu, poglavicu svih poglavica, koji će ga zaštiti.
Važna tema u komadu jeste nasilje. Tekst i predstava propituju ima li za nasilje opravdanja, kako nasilnici razmišljaju, dokle mogu ići. Postoji li uopće dobar čovjek? Mogu li situacija i sklop okolonosti od svakoga napraviti lošeg čovjeka? Autor postavlja veoma jasan kontrast između vanjskog i unutarnjeg svijeta. Vanjski svijet u Kellyjevoj drami djeluje kao postapokaliptično mjesto gdje su fizički obračuni svakodnevnica, prostor u kojem vladaju ulične bande i prosječnom čovjeku nije zamislivo ni kročiti vani. S druge strane, dom likova Helen i Dannyja predstavlja oazu sigurnosti i mira, te likovi (koji su u potpunosti upoznati sa pravilima vanjskog svijeta) moraju sami odrediti do koje granice će pustiti vanjski svijet da prodre u njihov dom i može li se uopće postaviti ta granica.
Priča o nasilju usko je povezana sa pričom o mržnji i rasnoj netrpeljivosti. U Bosni i Hercegovini priča o mržnji na rasnoj i nacionalnoj osnovi ima, dakako, posebnu „težinu“, ne samo zbog toga što je bosanskohercegovačko društvo multinacionalno i multikonfesionalno, nego i zbog prisustva velikog broja migranata sa Bliskog istoka. Predstava nas poučava da mržnja nema kategorije, da je ona destruktivno stanje koje razara onoga ko je osjeća, ali i sve oko njega, te je nemoguće naći joj smisao, opravdanje, granice. A znamo dobro da, kada se jednom „iz boce pusti pusti duh nasilja“, ne može ga se „vratiti u bocu“. Društvo, porodica, moral – sve je nemoćno pred golom činjenicom svekolikog nasilja i zla.
Predstavu u Bosanskom Narodnom pozorištu Zenica možete pogledati 19.01.2023. godine u 19:30 sati.
