Završena je ovogodišnja selekcija bosanskohercegovačkih predstava za 63. izdanje Internacionalnog teatarskog festivala MESS, a publika će imati priliku da pogleda tri od od trinaest prijavljenih predstava, saopćili su realizatori MESS-a.
To su dva klasika iz Sarajeva – predstava “Ivanov” reditelja Paola Magellia, nastala u produkciji Narodnog pozorišta Sarajevo, “Totovi” režisera Andraša Urbana, producirana u Sarajevskom ratnom teatru (SARTR), kao i predstava iz Mostara “Noć s Aleksom” čiji je režiser Ivica Buljan, a nastala je u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta.
Ovogodišnji selektor, Crnogorac Janko Ljumović, vanredni je profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti Univerziteta Crne Gore i rukovodilac studijskog programa Drama i pozorište. Diplomirao je pozorišnu i radio produkciju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 2000. godine. Na tom fakultetu je 2004. godine i magistrirao produkciju u oblasti dramskih umjetnosti. Član je Savjeta Leksikografskog centra i Instituta za jezik i književnost “Petar II Petrović Njegoš” Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU) i Upravnog odbora Matice crnogorske. Član je Odbora za pozorišnu i filmsku umjetnost CANU.
O brazlažući njegov izbor bh. predstava, rekao je da se ostvareni umjetnički kvalitet izvedbi referiše na repertoarsku politiku teatara, koja u postavci svjetskih klasika ne dovodi uvijek do toga da oni postaju „naši“.
– A upravo se to u slučaju “Ivanova” i “Totova” desilo. Čehovljev “Ivanov” Narodnog pozorišta u Sarajevu i “Totovi” Ištvana Erkenja, u produkciji Sarajevskog ratnog teatra, na najbolji način postižu taj cilj da djela dramske klasike, djela velikih svjetskih i evropskih književnosti, u rediteljskom čitanju i u izvedbi glumaca, oba pozorišta učine tako „našim“. „Lakši“ zadatak je imao Marko Tomaš sa svojim kabareom-agonijom u tri čina. Čitanje grada kroz njegovog pjesnika u mediju pozorišta, svjedoči da postoje predstave koje moraju da se dese i da ispričaju priču iz duha savremenosti, da kroz poetsko nadiđu istorijsko i da je ponosna zemlja i njeni gradovi koji imaju takve književnike i klasike i savremene pisce – rekao je Ljumović.
Paolo Mađeli režira predstavu koja donosi radost i izvrsnost glumačke igre Ansambla Narodnog pozorišta u Sarajevu, kojoj doprinosi i dramaturgija scenskog dizajna i muzike. Odbrana ljudskog dostojanstva od poraza jasno se čita u djelu Čehova i sarajevskoj predstavi Ivanova.
Ivica Buljan režiju predstave “Noć s Aleksom” gradi suptilno i poetično i na tom putovanju u dvadesete godine XX vijeka, kada će život Alekse Šantića biti okončan, pokazuje vrijednost jedne biografije koja počiva na dijalogu sa drugima, kao i to da ima nešto tako snažno u pjesmi sudbine/sevdalinki kao snažnom artefaktu jedne kulturne geografije. Predstava otkriva ljepotu sjećanja, a kultura sjećanja danas, kada bi se tako ritualno provodila (kao u pozorištu), dovodila bi nas do neupitnih vrijednosti. I još jedno je važno u čitanju ove predstave – razumijevanje da neko mora biti i na periferiji a ne samo u centru tzv. zbivanja, kako je to svojim životom svjedočio Šantić.
– Sarajevski ratni teatar SARTR i Andraš Urban u pravo vrijeme ili čas biraju komad koji nastaje kroz iskustvo i traumu II svjetskog rata mađarskog pisca Ištvana Erkenja, a svima njima (i teatru, i reditelju i piscu) je zajedničko da svjedoče borbi protiv fašizma, fašizma koji ne mora ili neće imati lice onog prvobitnog, da parafraziram Borisa Budena. I zaista, smijeh jeste važno oružje u borbi protiv fašizma, kao što je važno to što je bosanskohercegovački teatar beskompromisno politički teatar. Predstava svjedoči da istorija vojne muževnosti traje do dana današnjeg i da ta suluda igra nakon svega u Evropi tokom i krajem prošlog stoljeća, nije završena ni u XXI vijeku – rekao je također ovogodišnji selektor Janko Ljumović.
