Ovih dana u Zagrebu kruži tramvaj posebnog dizajna posvećen Dinamovoj generaciji koja je odličnom igrom osvojila naslov prvaka 1982. godine.
Fotografije koje se pamte, članci iz novina, izvještaji s utakmica … – sve to može se vidjeti na zagrebačkom tramvaju.
Na sam događaj puštanja tramvaja u promet organizovana je svečana vožnja na kojoj su bili prisutni predstavnici zlatne generacije: Miroslav Ćiro Blažević, Rudolf Belin, Marijan Vlak, Josip Čačković, Marko Mlinarić, Džemal Mustedanagić, Stjepan Deverić, Zvonko Marić i Gordan Mohor.
U razgovoru za Story.hr legendarni Ćiro prisjetio se njemu najvažniju godine u životu – 1982., otkrio je kakve emocije je osjetio tokom vožnje te koji su nedostaci voljenog kluba,a za kraj se dotakao i svog zdravstvenog stanja.
‘Mogu se samo zahvaliti Dinamu zato što nije zaboravio tu lijepu 1982. Napravio je sve što je u njegovoj moći da je osvježi i da nas vrati u sjećanje. Isto tako podsjetilo je i one koji nisu doživjeli tu godinu da se dogodilo nešto izuzetno veliko i jako bitno’, započeo je simpatični Ćiro. ‘Bio sam jako zahvalan što sam se vozio u tom tramvaju. Ponosan sam oduvijek na 1982. jer je to najvažnija godina u mom životu. Kad sam ponovno vidio svoje igrače bio sam izuzetno dirnut emotivnim nabojem’, priznao je.
Ćiro posljednjih mjeseci ne krije da se bori sa zloćudnom bolešću, a priznao je da mu se zdravstveno stanje pogoršalo. ‘Nisam baš najbolje, ali se borim do zadnjeg dana. Nažalost, od zadnjeg puta kada smo se čuli neke stvari su se pogoršale, ali molim se. To mi je jedino što mi je ostalo. Teško je u ovoj dobi boriti se, ali se ipak borim. Dane uglavnom provodim u krevetu. Hvala Bogu moja supruga je dobro i sve je super s njom’, zaključio je.
