Godinama je japanska željeznička stanica Kyu-Shirataki na ostrvu Hokaido imala samo jednog pravog, lojalnog putnika: srednjoškolku koja je svakodnevno imala vožnju do škole.
Ovo je bila uspavana stanica koja je oživljavala samo nekoliko puta svaki dan, samo da bi je odvezla na i sa nastave. Zvuči kao nešto pravo iz filma Hayao Miyazakija, zar ne? Ali postoji dobar razlog zašto je ova mala stanica nastavila raditi protiv svih, zahvaljujući Japanskim željeznicama, operateru željezničke mreže u zemlji.
Broj putnika na stanici Kyu-Shirataki – i na susjednim stanicama – pao je do dna, uglavnom zato što se nalazila usred ničega. Čak su i teretne službe prestale da plutaju tim prugama. Ali lokalni roditelji su uskočili tražeći od Japanskih željeznica da održe stanicu u životu za šačicu učenika koji su ovisili o njoj.
U rijetkom i srdačnom činu javne službe, kompanija je odlučila da nastavi sa radom, samo do kraja fiskalne godine u martu kada će poslednji putnik, odlučni tinejdžer, konačno diplomirati.
Građani zemlje pozdravili su posvećenost Japana obrazovanju, a jedna osoba je prokomentarisala: „Zašto ne bih bio ponosan što živim u zemlji kojoj je ovako stalo? Svaki građanin je važan!”
Ipak, nisu svi bili oduševljeni. Neki su žalili zbog sporog nestajanja japanskih ruralnih željeznica, koje su teško pogođene dok se zemlja bori sa starenjem stanovništva i padom nataliteta. Stanovništvo Japana je na putu da se smanji za trećinu do 2060. godine, što znači prazne domove, smanjenje radne snage i — da — manje ljudi kojima su potrebni vozovi u udaljenim područjima.
Ipak, priča o ovoj djevojčici i njenoj vjernoj maloj stanici nas podsjeća da seoske željeznice stare škole u Japanu neće uskoro biti zaboravljene. Čak iu najudaljenijim dijelovima zemlje, ove željeznice su imale ključnu ulogu, povezujući ljude jedno po jedno školsko putovanje.
Ali kako kažu, svemu dobrom dođe kraj, pa tako i era Kju-Širatakija. Jedan dan je obilježio gorko-slatki trenutak: 18-godišnja Kana Harada završila je srednju školu, a sa svojom diplomom u ruci, stanica je konačno zauvijek zatvorila svoja vrata.
Tri godine, Harada bi svako jutro uskakala u svoj voz, provodeći 35 minuta na putu do škole. Ali sada je posao njene vjerne male stanice bio završen.
„Ulazio sam i izlazio iz ovog voza poslednje tri godine, a prisustvo ove stanice je postalo nešto što sam uzimao zdravo za gotovo“, rekao je Harada u januaru. “Osećam se tužno kada mislim da će nestati.”
Tih godina, voz je imao samo jedan posao ujutro – da je pokupi – i napravio je nekoliko popodnevnih vožnji da bi je vratio kući. Stanica Kyu-Shirataki nije bila jedina stanica koja je bila okrenuta prema kraju linije; obližnji Kami-Shirataki i Shimo-Shirataki takođe su nedavno zatvoreni, a Japan je završio svoju fiskalnu godinu i smanjio se zbog malog broja putnika.
U isto vrijeme, sjajni novi brzi brzi voz u Japanu debitovao je na Hokaidu, a karte su rasprodate u rekordnom roku! Ovo visokotehnološko čudo zumira kroz tunel Seikan – jedan od najdužih podmorskih tunela na svijetu – koji povezuje dijelove Hokaida s glavnim japanskim ostrvom. Proširenje brzih vozova do sjevernih krajeva Japana dio je vizije zemlje, privlačeći turiste na prekrasan pogled i popularna skijališta.
Ipak, dok japanski elegantni novi vozovi ulaze u budućnost, lokalno stanovništvo se drži sjećanja na klasične željeznice koje su služile malim gradovima poput stanice Kyu-Shirataki. Izgrađen sredinom 1900-ih da bi pomogao djeci da dođu u školu, Kyu-Shirataki je imao svoje naslijeđe. Kako se priča o Haradinim solo vožnjama širila, entuzijasti vozova – otakusi – hrlili su na stanicu da snime fotografije, pretvarajući njeno nekada mirno putovanje na posao u spektakl.
Posljednjeg dana stanice, reporter je snimio dirljiv oproštaj. Mještani su se okupili da isprate posljednji voz, a osoblje je dijelilo poslastice dok su veliki transparenti mahali u znak pozdrava, „Stanica Kyu-Shirataki, 69 godina, hvala!“ Bio je to kraj jedne ere, ali za one koji su jahali, radili ili gledali izdaleka, Kyu-Shirataki će se uvijek pamtiti.
