Udruga „Facultas za prosperitet mladih“ je u subotu, 12. novembra 2022. godine, u klubu „SSH“ u Sarajevu, pod pokroviteljstvom Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, organizirala stručno-edukativnu radionicu na temu „Efikasne zaštitne mjere od seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja djece i sustavno razvijanje kompetentnosti roditelja i stručnjaka u prepoznavanju rizičnih faktora izloženosti djeteta seksualnom nasilju“. Predavači su bili Alen Kristić, magistar teologije, književnik i mirovni aktivist, Ognjen Pjano, master psiholog i edukant u psihoterapiji, Vedad Krajina, diplomirani pedagog i nastavnik, te Ivana Krstanović, magistrica engleskog jezika i književnosti, novinarka i lektorica.
Na radionici se raspravljalo o brojnim pitanjima vezanim za seksualno iskorištavanje i zlostavljanje maloljetnika u obitelji, obrazovnim institucijama, digitalnom okruženju…, o rizicima, mjerama i prevenciji zlostavljanja djece, o tabuima tijela, seksualnosti i postavljanja granica, o tome kako prepoznati simptome zlostavljanja i na koji način zaštititi tu djecu, te na koji način educirati i senzibilizirati javnost za problem zlostavljanja djece.
Ivana Krstanović je na samom početku istaknula kako je i prije bilo zlostavljanja, nasilja a i zanemarivanja djece, no da je se o tome manje raspravljalo i govorilo. „Problem iskorištavanja i zlostavljanja djece prisutan je u manje-više svim sredinama, ali se skriva i zataškava, i na taj način ne može biti ni riješen niti otklonjen. Naprotiv, potrebno ga je javno iznijeti, priznati njegovo postojanje i otvoreno progovoriti o pojavama svih oblika zlostavljanja djece. Najporaznija je ta činjenica što zlostavljano dijete nikome ne povjerava svoju patnju jer se plaši da mu nitko neće vjerovati niti ga zaštititi. No, i bez toga, kako je to u društvu ‘tabu tema’ o kojoj se inače malo priča, počinitelji najčešće ostaju neotkriveni i nekažnjeni.“
Svoje izlaganje Alen Kristić je započeo podsjećanjem da živimo u vrijeme digitalne revolucije koja je radikalno promijenila ne samo životni stil svakoga od nas nego i način odrastanja. Digitalna zbilja, u kojoj djeca i adolescenti borave iznimno puno vremena, u pravilu bez nadzora i adekvatnih vještina, povezana je s mnoštvom posebnih rizika i prijetnji po njihovo zdravo odrastanje i sazrijevanje, a naročito njihovo mentalno zdravlje. Osjećaj zaštićenosti i neranjivosti koji ekran posreduje adolescentima, naglasio je Kristić, samo je prividnog karaktera. Zbog toga je veoma važno adolescente, koji svoju seksualnost istražuju ponajviše putem digitalne komunikacije, preventivno upozoriti na rizične oblike online ponašanja koji znatno povećavaju opasnost da postanu žrtve seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja putem interneta. Dakako, taj vid preventivne edukacije uvijek treba uključivati njihove roditelje, ali i sve one koji ih prate na putu odrastanja, počevši od njihovih učitelja/ica, nastavnika/ca, pedagoga/ica i psihologa/inja. Analizirajući različite oblike online rizičnog ponašanja, Kristić je u svom predavanju najviše pozornosti posvetio „sekstingu“ i „groomingu“, jer su najčešći, ali i zbog toga što nerijetko predstavljaju uvod odnosno početnu fazu još pogubnijih online oblika seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece i adolescenata.
Ognjen Pjano je tijekom svog izlaganja istaknuo koji su to faktori rizika, tj. svi oni aspekti koji na individualnom, obiteljskom ili pak društvenom planu mogu biti rizični za pojavu seksualnog nasilja, te da upravo pričanje, dekonstruiranje i transformacija tabua o nježnosti, tijelu, osobnim granicama i seksualnosti mogu biti faktori zaštite i rezilijentnosti na ovom terenu, a samo jedan primjer jeste učenje od roditelja, školskih psihologa i drugih. „Ono što predstavlja krucijalnu stvar na svim nivoima, stručnim, školskim, obiteljskim ili društvenim, jeste koji su to indikatori koji nam mogu ukazivati da se s osobom nešto dešava što je drugačije u odnosu na njeno prethodno ponašanje, a kako bismo uz senzibilan, nježan, siguran pristup omogućili osobi da govori bez stida i krivice.“
Pjano je također naglasio važnost razgovora o seksualnosti s djecom. „Zazirući od seksualnosti, zaziremo govoriti i kada je ona mjesto zlostavljanja, straha i najdublje traume. Bez njege, učenja i razvoja ličnih granica, kako mentalnih tako i tjelesnih, rizikujemo podizanje mladih koji ne znaju šta znači NE! I onih koji trpe. Bez razgovora o velikim traumama poput seksualnog zlostavljanja rizikujemo odrastanje onih koji su ga preživjeli s velikim ranama, neispričanom traumom, osjećanjima stida i krivice, anksioznosti, depresije i trostruko veće predispozicije za suicid. Negovorenjem i potiskivanjem svega ovoga rizikujemo da nam se to vrati kao bumerang sa zastrašujućim posljedicama po sve nas.“
Vedad Krajina je istaknuo da su društvene mreže najveća opasnost kao je u pitanju seksualno iskorištavanje djece, te da s roditeljima neprestano treba razgovarati o ovoj temi i upućivati ih da svoju djecu što je moguće više udaljavaju od društvenih mreža. „Problem je i što prosvjetni radnici prolaze poprilično slabe sistematske preglede na kojima se odvija razgovor sa psihologom. Kako možemo znati da je neko psihički sposoban da radi u razredu s djecom? Kako možemo znati da psihički labilne osobe neće iskoristiti dijete? Primjera je nažalost mnogo. Ova pitanja se trebaju sistemski riješiti gdje će takve osobe biti uklonjene iz obrazovanja tj. neće im se dopustiti da pristupe učionicama. Međutim, nisu samo obrazovne ustanove podložne ovim pitanjima; nažalost, seksualno iskorištavanje se dešava i u drugim društvenim sferama, npr. u vjerskim institucijama. Djeca koja prođu te grozote imaju doživotne traume koje mogu čak dovesti i do suicida. Kroz posvećen rad s djecom se može primijetiti ako nešto nije dobro s djetetom, ona mogu pokazati da imaju određeni problem. Crtež je jedan od takvih načina. Položaj djeteta na crtežu, radnja na crtežu, boja koju dijete koristi mogu nam dosta toga reći o trenutnom stanju djeteta.“
