Iako su dan prije na Neretvanskoj regati u Metkoviću osvojili jednu zlatnu, dvije srebrne i tri bronzane medalje te prvo mjesto u ukupnom poretku u najmlađoj kategoriji kadeti/kadetkinje, veslačice i veslači Veslačkog kuba “Rama”, u ponedjeljak su na redovnom treningu. Prvi su na trening došli najmlađi, i spremno u parovima čamce jednosjede – skifove, i jedan četverosjed – gif, ubacuju u Ramsko jezero na kojem treniraju. Jedno po jedno pod budnim okom trenera Filipa Šimunovića i trenerice Delfine kreću s veslanjem po zadatoj ruti, a posljednje gifom kreću Ana, Mia, Iva i Ines s kormilarom Ivanom.
Na treninzima je redovan i Josip koji dolazi iz obližnjeg mjesta Ripci. Učestvovao je u Regati i osvojio bronzanu medalju.
– Treniram oko pola godine, i lijepo mi je u klubu, rado dolazim, volim veslanje i druženje. Na regati je bilo odlično, osvojili smo treće mjesto, četverac gig, bilo je jako lijepo i lijep je osjećaj osvojiti medalju – kaže Josip, a u “bronzanom gigu” je bila i Iva kojoj je to druga medalja otkako trenira.
– Dolazim iz Jaklića i volim sve što radimo u klubu, najviše veslanje. Prelijep je osjećaj otisnuti se u čamcu na jezero i veslati. Kad sam u gigu volim što svi veslamo zajedno i što nema svađe – govori.
Nakon treninga tokom kojeg su uz pratnju trenerice Delfine odveslali zadate rute po Ramskom jezeru, djevojčice i dječaci vade čamce iz vode, nose ih nazad u skladište skupa s veslima i ostalom opremom, a u tome im pomažu i starije članice i članovi kluba. Među njima je i 17-godišnja Ivana koja je u klubu već više od pet godina.
– Počela sam s veslanjem kada sam bila u uzrastu kao i oni sad, i tokom proteklih godina sam postigla mnoge uspjehe, posebno na početku. Posljednje dvije godine veslam dubl sa prijateljicom Antonijom, i dobro nam ide – kaže Ivana kojoj klub puno znači.
– Tu sam na Ščitu, blizu mi je i to mi je bila velika prilika od početka. Da nema kluba i veslanja, ne znam šta bih radila, ili kad bih se ispisala, bilo bi dosadno. Ovako uvijek imam neku obavezu, kad ne treniramo na jezeru imamo i teretanu, i redovno učestvujemo u drugim aktivnostima i projektima kluba koje nisu direktno vezane s veslanjem. Trenutno sam uključena u jedan projekat za nas iz srednje škole, svaki mjesec imamo radionicu i neku aktivnost, uskoro ćemo imati druženje, plivanje, badmington – dodaje.
Na trening stižu i Ante i Stjepan, koji su se sa Filipom i Delfinom spremali za Vukovarski veslački maraton. Nastupali su u osmercu, ali pošto nemaju taj čamac pripremali se u dvije grupe po četiri, a čamac za osmerac su posudili od sportskih prijatelja u Vukovaru. Ante je u klubu bio aktivan oko pet godina, a kako je otišao na studij u Split povremeno dolazi i veslanjem se bavi rekreativno, saopćeno je iz Instituta za razvoj mladih KULT.
– Klub mi je puno značio, tu sam proveo i srednjoškolske dane i odrastao, i slobodno mogu reći da me klub izgradio. Ne bih mogao zamisliti odrastanje bez ovog kluba. Sigurno je da bih opet nešto trenirao, ali ovo mi je bilo blizu, i dobar je sport za izdržljivost i snagu – kaže 21-godišnji Ante Franjić.
Nakon treninga s najmlađima, trenerici Delfini Tadić, magistrici kineziologije iz Prozor/Rame, nije bio nikakav napor odraditi zahtjevan trening za veslački maraton. Kao trenerica u klubu radi već tri godine, od završetka fakulteta.
– Naš klub sigurno je jedan od najboljih u državi što se tiče funkcioniranja, ako ne i najbolji, i zadovoljstvo mi je biti njegovim dijelom. Od samih treninga, preko rada s djecom, odlazaka na regate, ali i učestvovanja u raznim projektima. Klub znači mnogo kako meni, tako i svoj ovoj djeci koja imaju mogućnost da se bave jednim veoma korisnim sportom ispred svoje kuće i da iskoriste jezero na maksimalan način. Jednostavno neprocjenjivo – ističe Delfina, dodajući kako je uključena u skoro sve ativnosti kluba.
– Maksimalno smo angažirani, i subote i nedjelje, radimo planinarenja, biciklizam, akcije čišćenja, projekte s mladima, s djecom preko ljeta i plivanje, malu školu veslanja…, i nema sporta u kojem ne pokušavamo djecu angažirati. Bitno nam je da djeca steknu naviku treniranja i bavljenja sportom, da nisu na ulici – dodaje Delfina, podcrtavajući i značaj kluba na nju lično.
– Da nemam posao u svojoj struci ovdje u klubu, morala bih tražiti druge opcije. Nakon završetka fakulteta bila je opcija da ostanem u Mostaru gdje sam i studirala, ali sam rekla sebi da idem pokušati kući naći neki posao. Kad su mi ponudili posao u veslačkom klubu, i kada sam vidjela kako se radi, kako klub podržava mlade u svim aspektima, odlučila sam da ostanem tu – naglasila je.
Trener i predsjednik Veslačkog kluba “Rama” Filip Šimunović ponosan je na rad i rezultate kluba koji djeluje od 2013. godine, posebno jer ovaj sport nije imao dugu tradiciju u ovom kraju i pored činjenice da je jezero idealno za veslanje.
– Svoje početke možemo zahvaliti poznatom treneru iz Hrvatske Srećku Šuku koji je od 2002. godine dovodio grupe veslača da tu treniraju. Klub je konačno osnovan kroz IPA projekat prekogranične saradnje. U samim počecima mnogi nisu vjerovali da ćemo uspjeti, ni mi sami nismo znali ništa ali smo bili voljni naučiti. Poslije sam radio nekoliko godina s jednim trenerom, potom sam završio kineziologiju, stekao važne međunarodne certifikate za terenera, i nakon njegovog odlaska 2015. nastavio da radim s djecom i mladima. U početku se nismo imali gdje natjecati pa smo se 2017. godine učlanili u Veslački savez Dalmacije, i onda smo počeli osvajati medalje, i to nam je svima bio veliki motiv za nastaviti dalje. Jezero ima idealne uvjete, obilježili smo i Olimpijsku stazu od 2.000 metara, organiziramo već tradicionalnu regatu „Lake to Lake“ koja svake godine okupi više od 100 učesnica i učesnika – naglasio je Šimunović.
Klub je, dodaje, vrlo brzo prepoznat i dobio podršku od Općine, ali su za nabavku skupe opreme bila potrebna dodatna sredstva, pa su se okrenuli jačanju kapaciteta i uključivanju u projekte pri čemu im je osim u samoj opremi, svaka podrška u jačanju kapaciteta i povezivanju s drugim organizacijama bila od velikog značaja.
– Preko projekta PRO-Budućnost smo se 2000. povezali s Udruženjem “Green Valley” iz Jablanice i organizirali zajedničku školu veslanja i škole kajaka, mladi su zajedno očistili dio obale Ramskog jezera. Kroz PRO-Budućnost smo se upoznali sa Institutom za razvoj mladih KULT i oni su nas uključili u neke svoje programe – kaže Filip, podcrtavajući uključenje kroz program Snaga lokalnog i jačanje organizacijskih kapaciteta.
– Uz podršku ekipe iz Instituta smo prošli kroz značajne edukacije koje su nam pomogle da bolje naučimo o radu i funkcioniranju udruge, pisanju zahtjeva, mogli smo da pitamo sve što nam nije jasno o tim temama. Još uvijek smo u tom sustavu, uređujemo papire, statut, načine funkcioniranja. Prva suradnja nam je pomogla da se lakše uključimo u projekte, a posljednja suradnja kroz Snagu lokalnog da bolje uokvirimo procese. Pomoglo nam je da ojačamo udrugu, da otvorimo oči i razmišljamo u drugim smjerovima i bolje prepoznamo i iskoristimo odlične resurse koje imamo i pokušavamo djelovati u svim dijelovima. Ako već imamo neke resurse, da onda u skladu s njima i širimo djelatnost. Za sve projekte uvijek imamo bazu svojih članica i članova koje kroz njih osnažujemo, tako trenutno radimo na projektu “Mladi za bolje sutra” kroz koji smo 38 učenica i učenika srednjih škola uključili u radionice, volonterizam i brojne druge aktivnosti – dodao je.
Ističe i kako su na predavanjima i aktivnostima s Institutom upoznali dosta kolegica i kolega diljem BiH, što ih je podstaklo na daljnje aktivnosti.
– Imali smo već nekih pokušaja projekata sa udrugama iz Tuzle i Sarajeva, uradili smo i jedan projekat sa Crvenim križom Travnika koje smo također upoznali na Institutovom seminaru. Imali smo druženja u Travniku, potom ovdje u Rami i išli smo u Livno. Iza svega su ostala i brojna osobna prijateljstva i poznanstva. Prošle i ove godine smo učestvovali u akciji “Let’s Do It”, i još ima mnogih s kojima smo u kontaktu i planiramo surađivati, ali još nismo našli priliku” – zaključio je trener i predsjednik Veslačkog kluba “Rama”.
